Recenzije

         Iako Stanić po vokaciji nije znanstvenik, niti autor iza koga stoje poznata djela, ovaj ga rad svrstava među one pisce koji pokušavaju djelovati sa stručno-teorijskih pozicija u promišljanju tema i dilema modernoga društva i vremena. Vidi se to po odabiru naslova uvrštenih u ovu knjigu, kao i po načinu ekspliciranja određenih područja koja se nalaze u optici njegovog književnog i stručno-teorijskog promatranja.

Znanjem protiv loših navika i ovisnosti (Iz recenzije Ratka Dobrića)

          Područje suvremene književnosti otvoreno je za svakovrsne eksperimente koji donose djela što se po tematici i sadržaju ne mogu, bez ostatka, svrstati niti u jedan od poznatih književnih žanrova. Pogotovo se to može reći za prozno

Ljubav je izvor sreće, vrhunac doživljaja, savršenstvo opijenosti daha i tijela, cilj kojem teži, životni smisao u besmislu zbilje, istina o dobru i ponor koji nas vuče na samo dno života. Od ljubavi se raste i razvija, bez ljubavi se suši i propada.

Pjesnički tkalački stan Ante Stanića (Iz recenzije Admirala Mahića)

           Anto Stanić nam uspijeva ovako stvarno govoriti jer je pjesnik koji se ne stidi sebe, ne bježi od livadskog šarenila misli koje mu pridolaze, i on zapisuje sve što misli da je značajno za reći. On je istinski pjesnik svih sadržaja čovječjeg iskustva. Jer on je roditelj svom čitaocu, i on prenosi sve što mu treba reći, od nepokošenih cvjetnih livada do uzaludnih miliona mrtvih vojnika, pokošenih kao strnjište. Taj nas roditelj stalno podsjeća na vrijednost majke, zavičaja,

Epski izraz u modernom vremenu (Iz recenzije Marine Šimić)

          Znajući da slična knjiga nije objavljena desetljećima jer se epska poezija smatra tradicionalnom i prevaziđenom,a da su narodne epske pjesme tematski vezane za daleku prošlost – naročito doba Osmanlijskog Carstva – gotovo je nemoguće vrjednovati epsku poeziju A. Stanića u smislu usporedbe sa sličnim poetskim radovima.

Knjiga „Tebi ljubavi“ sadrži pjesme ujednačenih literarnih vrijednosti, neovisno od toga jesu li pisane u desetercu, distihu ili slobodnoj formi. Ojesnik Anto Stanić poeziju piše neopterećen metrikom niti unaprijed zadanom formom. Ideja je za njega važnija od načina kako će je prenijeti čitatelju. Time on zapravo ostavlja mogućnost čitatelju da domišlja svoju pjesmu na istu temu, ali čak i da intervenira na njegovoj pjesmi. Na taj način on čitatelje transformira u pjesnike u mjeri u

Pjesnički priručnik o ljubavi (Iz recenzije Ive Mije Andrića)

          Pjesme uvrštene u knjigu „Tebi ljubavi“ otkrivaju pjesnikovu intimu gotovo do najsitnijih detalja. Kad promišlja i govori o ljubavi pjesnik nema tajni koje bi skrivao od drugih. Izuzev, naravno, onih koje bi kod drugih proizvele osjećaj nelagode ili povrijedilo njihovu intimu. Da bi ljubav kao iskonsko stanje duha i tijela približio drugima. Anto Stanić za veći broj pjesama inspiraciju traži i nalazi u svojoj obitelji. Ljubav prema ženi s kojom dijeli, kako ugodne tako i manje

(Iz recenzije dr. Nevena Perića)

          Izabrane misli i izreke Anto Stanić razrađuje konkretnim uputama, kako bi ih osnažio i preveo na teren dnevne pragmatike. U postupku razrade, on pojedine mudrosti proširuje i nadopunjava vlastitim opservacijama, koje su često podjednake misaone težine kao i same mudrosti. To potvrđuje njegovu zrelost i ozbiljnost u nakani da čitateljima ponudi ne samo mogućnost učenja zapisanog, već i vlastita promišljanja o svemu što ova knjiga sadrži.